Viktor III

Viktor III.
Victor Tertius

Pravo ime Dauferio
Papinstvo počelo 24. maj 1086.
Papinstvo završilo 16. septembar 1087.
Prethodnik Grgur VII.
Nasljednik Urban II.
Rođen oko 1026.
?
Umro 16. septembar 1087.
Monte Cassino, Papinska Država
Ostali pape imena Viktor

Viktor III. (o. 1026 - 16. septembar 1087), rođen kao Dauferio, bio je 158. papa, od 24. maja 1086. do 16. septembra 1087. godine.

Poticao je iz drevne langobardske plemićke porodice. Rodio se kao sin-jedinac princa Landulfa V od Beneventa. Još u mladosti se htio zarediti, ali mu otac, zbog toga što je bio jedini nasljednik, to nije htio dozvoliti, pa mu je čak htio namentnuti dogovoreni brak. Očeva pogibija u sukobu s Normanima 1047. mu je omogućila da pobjegne od kuće u benediktinski samostan S. Sophia u Beneventu gdje je promijenio ime u Deziderije. Smatrajući tamošnji način života nedovoljno strogim neko vrijeme je živio po asketskim samostanima i zajednicama. 1050-ih je privukao pažnju pape Lava IX; zahvaljujući tome je u Firenci služio na dvoru pape Viktora II. Godine 1055. se odatle priključio dvojici benediktinaca na putu u Montecassino, gdje je odlučio ostati. Kada je papa Stjepan IX, koji je istovremeno bio opat tog samostana, mislio da će umrijeti, godine 1057. je imenovao Deziderija za svog nasljednika.

Deziderije se na mjestu opata istakao, te se ponekad navodi da je bio najveći opat Montecassina od vremena Svetog Benedikta. Uveo je disciplinu među redovnike čiji je broj narastao na 200, podigao nove građevine, ali je posebno povećao scriptorium u kome je dao prepisati cijeli niz crkvenih, ali i klasičnih knjiga. Kada je izbila Borba za investituru, Deziderije se kao sljedbenik crkvene reforme stavio na stranu pape Grgura VII, koji mu je povjeravao diplomatske misije s ciljem pridobijanja Normana na svoju stranu. S druge strane je, pogotovo 1080-ih, Deziderije sve više nastojao papin sukob sa carem Heinrichom IV riješiti mirnim putem, pa je zbog svog posredovanja čak počeo izazivati sumnje od strane Grgurovih pristaša.

Kada je Grgur 1085. umro u izgnanstvu, njegovim pristašama je trebalo gotovo godinu dana da u Rimu organiziraju nove izbore. Na njima je, slično kao i sam Grgur, Deziderije za papu izabran protiv svoje volje 24. maja 1086. Dolazak carskih trupa je iskoristio kao priliku za bijeg u Montecassiono, odakle je nekoliko mjeseci odbijao preuzeti papsku dužnost. Tek je nagovaranje princa Jordana I od Kapue i veliki sinod u Kapui uspio natjerati Viktora da konačno prihvati rezultat izbora, te se vrati u Rim, gdje je službeno ustoličen 9. maja 1087.

Njegov pontifikat, međutim, nije dugo trajao. Pristaše antipape Klementa III su ponovno stekle prednost u gradu, natjeravši ga da se povuče u Benevento. Tamo je augustu održao crkveni sinod na kome je potvrđena Klementova ekskomunikacija. Međutim, brzo se razbolio, te je odlučio otići natrag u Montecassino da umre. Tamo je i pokopan.

Sljedeće godine je za papu izabran Urban II.

  • p
  • r
  • u
1-4. vijek

sv. Petar  sv. Lino  Anaklet  Klement I.  Evarist  Aleksandar I.  Siksto I.  Telesfor  Higin  Pio I.  Anicet  Soter  Eleuterije  Viktor I.  Zefirin  Kalist I.  Urban I.  Poncijan  Anter  Fabijan  Kornelije  Lucije I.  Stjepan I.  Siksto II.  Dionizije  Feliks I.  Eutihijan  Kajo  Marcelin  Marcel I.  Euzebije  Miltijad  Silvestar I.  Marko  Julije I.  Liberije   Damaz I.  Siricije  Anastazije I. 

Krist daje ključeve Neba Petru
5–8. vijek

Inocent I.  Zosim  Bonifacije I.  Celestin I.  Siksto III.  Lav I.  Hilarije  Simplicije  Feliks III.  Gelazije I.  Anastazije II.  Simah  Hormizda  Ivan I.  Feliks IV.  Bonifacije II.  Ivan II.  Agapet I.  Silverije  Vigilije  Pelagije I.  Ivan III.  Benedikt I.  Pelagije II.  Grgur I.  Sabinijan  Bonifacije III.  Bonifacije IV.  Adeodat I.  Bonifacije V.  Honorije I.  Severin  Ivan IV.  Teodor I  Martin I  Eugen I.  Vitalijan  Adeodat II.  Donus  Agaton  Lav II.  Benedikt II.  Ivan V.  Konon  Sergije I.  Ivan VI.  Ivan VII.  Sisinije  Konstantin  Grgur II  Grgur III  Zaharija  Stjepan (II.)  Stjepan II.  Pavao I.  Stjepan III.  Hadrijan I.  Lav III 

9–12. vijek

Stjepan IV.  Paskal I.  Eugen II.  Valentin  Grgur IV  Sergije II  Lav IV  Benedikt III.  Nikola I.  Hadrijan II.  Ivan VIII.  Marin I.  Hadrijan III.  Stjepan V.  Formoz  Bonifacije VI. Stjepan VI.  Roman  Teodor II.  Ivan IX.  Benedikt IV.  Lav V.  Sergije III.  Anastazije III.  Lando  Ivan X  Lav VI.  Stjepan VII.  Ivan XI.  Lav VII.  Stjepan VIII.  Marin II.  Agapet II.  Ivan XII.  Lav VIII.  Benedikt V.  Ivan XIII.  Benedikt VI.  Benedikt VII.  Ivan XIV.  Ivan XV.  Grgur V.  Silvestar II.  Ivan XVII.  Ivan XVIII.  Sergije IV.  Benedikt VIII.  Ivan XIX.  Benedikt IX.  Silvestar III.  Benedikt IX.  Grgur VI.  Klement II.  Benedikt IX.  Damaz II.  Lav IX.  Viktor II.  Stjepan IX.  Nikola II.  Aleksandar II.  Grgur VII.  Viktor III.  Urban II.  Paskal II.  Gelazije II.  Kalist II.  Honorije II.  Inocent II.  Celestin II.  Lucije II.  Eugen III.  Anastazije IV.  Hadrijan IV.  Aleksandar III.  Lucije III.  Urban III.  Grgur VIII.  Klement III.  Celestin III.  Inocent III. 

13–16. vijek

Honorije III.  Grgur IX.  Celestin IV.  Inocent IV.  Aleksandar IV.  Urban IV.  Klement IV.  Grgur X.  Inocent V.  Hadrijan V.  Ivan XXI.  Nikola III.  Martin IV.  Honorije IV.  Nikola IV.  Celestin V.  Bonifacije VIII.  Benedikt XI.  Klement V.  Ivan XXII.  Benedikt XII.  Klement VI.  Inocent VI.  Urban V.  Grgur XI.  Urban VI.  Bonifacije IX.  Inocent VII.  Grgur XII.  Martin V.  Eugen IV.  Nikola V.  Kalist III.  Pio II.  Pavao II.  Siksto IV.  Inocent VIII.  Aleksandar VI.  Pio III.  Julije II.  Lav X.  Hadrijan VI.  Klement VII.  Pavao III.  Julije III.  Marcel II.  Pavao IV.  Pio IV.  Pio V.  Grgur XIII.  Siksto V.  Urban VII.  Grgur XIV.  Inocent IX.  Klement VIII.

17. vijek - danas